Da je san ostvariv možemo vidjeti iz slijedećeg dopisa IFSC - Olympic dream 2020


Radi se o slijedećem : IFSC je 2011. poslao zahtjev za uključivanje sportskog penjanja u program Olimpijskih igara, to se činilo kako gore piše KAO SAN, ali očito u svijetu sportsko penjanje dobiva svoj veliki prostor i značaj kao sport. Closer to our dream


To se vidi po kvalitetnim natjecanjima zadnjih par godina te posječenosti istih. 4. srpnja 2011 Izvršni odbor najavio je sportski uži izbor za Olimpijske igre 2020. To je objavljeno uoči 123. MOO sjednici u Durbanu, Južna Afrika.

Sportovi koji su ušli u uži izbor su slijedeći: bejzbol, karate, rolanje, softball, sportsko penjanje, squash, wakeboard i Wushu, od kojih jedan može biti dodan u ljetni sportski program za 2020g. Sportko penjanje, Wushu i wakeboard su sportovi koji još nisu do sad bili uključeni u OI.
Konačnu odluku o uključivanju jednog od ovih sportova za OI 2020. znati će se tijekom 125. zasjedanja MOO-a u Buenos Airesu 2013.

U dopisu se vidi slijedeće: Na sastanku su prisustvovali svi predstavnici IFSC federacije i Nacionalnog saveza. Dobivena je uglavnom velika potpora i zadovoljstvo sa dosadašnjim radom IFSC-a te izgledom dosadašnjih natjecanja te LIVE STREAM-a preko čega se moglo pratit svjetsko prvenstvo i kupovi. Svi su zadovoljni kako piše u dopisu te se nadamo da će 2013. godine biti pozitivan odgovor prema IFSC-u tj. priključenje sportskog penjanja u Program Olimpijskih igara za 2020.

Povijest IFSC-a: Od 2007, kada je formiran IFSC, sportsko penjanje je doživio veliki rast, uz porast broja nacionalnih saveza, povećanje broja licenciranih klubova, a najviše od svega povećanje broja registriranih penjača preko svih pet kontinenata . IFSC je također uključen od početka prema najstrožim skladu s WADA-e protiv dopinga tj. stroge kontrole dopinga, te je posvetio velike napore kako bi se jamčila ravnopravnost spolova na svim razinama.

Hrvatska i svijet: Penjači koji su u vrhu svi znamo koliko je to odricanja i sva sreća podrške od države u kojoj žive da budu priznati kao sportaši i biti plačeni za isto to. Dok je kod nas u Hrvatskoj loša situacija u svemu pa tako i u sportskom penjanju gdje svi znamo da penjači ne mogu živjeti od tog sporta nego svi moraju raditi puno radno vrijeme ako hoće živjeti i penjati.